Pa kako i ne bi bili kad smo se probudili u sunčano jutro i s velikom radošću jer idemo na terensku nastavu po „lepom našem Međimurju“?! Učenici 3. a i 3. b sa svojim učiteljicama Lenče Rihtarec i Anicom Rašperger te pomagačicama u nastavi Alenkom Lipić i Martinom Jezernik, taj su petak, 16. svibnja, proveli upoznavajući se djelatnostima ljudi u zavičaju, prometnom povezanošću, kulturnom i povijesnom baštinom, znamenitim osobama našeg zavičaja, ali i u uživanju u druženju i ljepotama naše županije.
Prvo odredište bio je Spomen dom rudara „Cimper“ u Murskom Središću. Saznali smo da je „cimper“ zapravo ulaz u rudarsku jamu, a u ovom edukativno – interpretacijskom centru smo, uz pomoć suvremene multimedijske opreme, slušali priče o utjecaju rudarstva na život ljudi, o cijenama koje su se plaćale (zdravlje i život ljudi koji su tamo radili), kao i o bićima iz mitova i legendi – bićima koja su živjela u rudnicima i izazivala strahopoštovanje.
Vožnjom po Donjem Međimurju („štreka“ u Murskom Središću je granica između Donjeg i Gornjeg Međimurja), uz obrađena polja vrijednih Međimuraca, stižemo u Kotoribu krajnju općinu Međimurske županije uz granicu s Republikom Mađarskom. Dok smo čekali hoće li „v Kotoribi cug mašina fučnuti“, posjetili smo tvornicu „Muraplast“ – vodećeg proizvođača polietilenskih filmova, vrećica i ambalaže u Hrvatskoj. Prošetali smo tvornicom, u kojoj su nam pokazali proizvodnju spomenutih, i divili se brojci od 30 milijuna vrećica koje proizvedu u jednom mjesecu. Mi i ne znamo koliko je to, ali nema veze. Svejedno smo se pravili jako začuđeni!
Već polako gladni i žedni, željno smo iščekivali pauzu za užinu. Kažu da je apetit najjači u prirodi pa smo i mi odlučili jesti i odmoriti se u Legradu gdje „sa severa mutna Mura, a s juga pak hitra Drava skup se zidu.“ Ušće Mure u Dravu šire je područje Međimurja i Podravine, smješteno na sjeverozapadu Hrvatske; veći dio ušća zaštićeno je kao Posebni zoološki rezervat, a zbog izuzetnih prirodnih vrijednosti, šire područje ušća Mure se naziva i Hrvatska Amazona.
Hidroelektranu „Donja Dubrava“ vidjeli smo tek iz autobusa jer smo se žurili u Muzej Međimurja u Starom gradu u Čakovcu. Posjetili smo Muzej nematerijalne baštine „Riznica Međimurja Čakovec“ smješten u fortifikaciji Starog grada Zrinskih u Čakovcu. Kompleks Starog grada Zrinskih u Čakovcu dobio je ime po poznatoj obitelji hrvatskih banova i neustrašivih ratnika – branitelja granica Ugarsko – hrvatskog Kraljevstva od prodora Turaka, obitelji Zrinski. Od 1954. godine u Starom gradu djeluje Muzej Međimurja Čakovec. Na dio postava o zaštićenim kulturnim dobrima nastavlja se dio o usmenoj tradiciji. Tu su prezentirane vrlo žive i zanimljive priče o nadnaravnim bićima poput svečara, dravskih i murskih deklica i vila, vodenjaka, vraga, pesjaneka. Postojanje ovih bića duboko je povezano s okolišem i prirodnim pojavama s kojima su se ljudi na ovom području susretali. Dio postava posvećen je predaji o zmaju Pozoju koja još uvijek živi u Međimurju.
Nakon priča o bogatoj međimurskoj prošlosti i sladoleda u centru Čakovca odmorili smo glavice i nožice mirnom vožnjom pitomim „međimurskim bregima“ i pjevajući „Međimurje, kak si lepo zeleno“. Pitomi su nas „bregi“ su nas preko Svetog Juraja na Bregu, Mohokosa, Prekope, Železne Gore pa sve do Štrigove i Mađerkinog brega. E, tu nas je čekala avantura! Trebalo se popeti do Vidikovca, a onda još i po njemu na sam vrh. Ali kakav nas je tu pogled dočekao! Istinska atrakcija naših dana, Vidikovac svega nekoliko metara niži od najviše točke Međimurja, a pogled dopire do četiri države – Austrije, Slovenije, Mađarske i Slovačke. Za vedrih se dana vidi čak i Sljeme. Uz glasne zvukove „Goričkog svirala“ ili “Svirala na vjetar“, unikatnog instrumenta najsličnijeg orguljama, osjećamo se kao da smo na vrhu svijeta!
I na kraju, završetak terenske nastave i dana… Neki od nas nikad nisu pekli „jegera na boticama“, neki nikad nisu jeli jagode namačući ih u čokoladnu fontanu, a neki, jednostavno, nikad nisu bili u Banfiju, nekoliko koraka od granice sa Slovenijom. Sad smo i to riješili!
U smiraj dana prepuni informacija, događaja i doživljaja vraćamo se svojim domovima, umorni od svega proživljenog, ali ispunjeni i zadovoljni.
Tekst napisala: Anica Rašperger
