Osnovna škola Selnica

Smjestili smo se u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar. Po dolasku u Vukovar imali smo predavanja na temu Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Saznali smo puno o Domovinskom ratu. Nakon toga posjetili smo Muzej vučedolske kulture. Tamo nas je voditeljica upoznala sa Vučedolom  i njihovim tradicijama. Drugi  dan našeg boravka u Vukovaru započeli smo posjetom Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Cesta je poznata i kao Groblje tenkova. Tamo smo zapalili svijeće u ime naše škole i Općine Selnica za sve one poginule u Domovinskom ratu, ne samo u Vukovaru, već u cijeloj Hrvatskoj.

Prilikom obilaska Vukovara dočekao nas je Kukuruzni put - Put spasa. Taj put je bio jedina poveznica Vukovara i okolnih naselja. Nakon toga posjetili smo Vukovarsku bolnicu 1991. Voditeljica nam je objasnila što se sve ondje događalo i kako su neprijatelji granatirali bolnicu iako nisu smjeli. Unatoč stvarima koje su neprijatelji napravili Vukovaru u bolnici su se liječili ljudi svih nacionalnosti. Nakon toga nas je naš voditelj odveo u obilazak izložbenih prostora Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Objasnio nam je kako su se Hrvati branili u Vukovaru  s 2500 vojnika od 65000 srpskih vojnika. Pokazao nam je strahote koje su se zbivale u logorima, a ponajviše u opakom Veleprometu. Nakon toga posjetili smo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Tamo smo zapalili svijeće za sve one koji su svoj život dali kako bi mi danas mogli slobodno hodati Hrvatskom.

Nakon grobnice posjetili smo i Spomen dom Ovčara te masovnu grobnicu na Ovčari gdje je umrla 261 osoba, a od toga 61 osoba nikad nije pronađena. Na grobnici smo zapalili svijeće za sve one koji su proživjeli muke Ovčare. Tamo smo se i pomoli

Posjetili smo i franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova. Ni crkva nije bila zaštićena od neprijatelja. Granatirali su je i bombardirali  svakodnevno.

Naš put završio je  Školom mira i kvizom znanja na kojem je naša škola ove godine bila drugoplasirana.

Svatko od nas na svoj će način zabilježiti tragove strašnog rata u svome srcu, uz nadu da nešto takvo nikada više ne bude ponovljeno.

Dino Dvanajščak, 8.A